kuusoo

srijeda, 12.09.2007.

Godine prolaze

Ahlan Wasahlan, svima!

Pitaše me Medo kad se vidjesmo (btw, bilo mi je super onaj dan s tobom i Čudakinjom! Svima je super s tobom: ti si super-duper Medo) zašto ne pišem nešto konkretno na blogu nego tu i tamo proserem (u slobodnoj interpretaciji moje malenkosti) neku glupost. Da, zašto? Njemu rekoh da pišem dnevnik pa mi se ne da ponavljati, što je dijelom istina, ali odsad mi je dobar odgovor na sva pitanja "Tako mi je na duši" . Jelda da se na gotovo sva pitanja može odgovoriti odgovorom: "Tako mi je na duši". Predobro!
-Mogla si se javiti koji put, ne bi te ubilo!?
-Tako mi je na duši (u smislu nije mi se dalo javiti ti se, fuck off :)
- Hoćemo li u kino?
- Tako mi je na duši možda baš ne pristaje kao zdravorazumski odgovor, ali uvijek može biti, kad nema smisla, jel, dvosmisleno tumačen: Može, super. ili Ne bih, imam boljih ponuda. Pa se ti misli

Uglavnom, došao i taj dan kad sam zaokružena na broj 20. Zaokružila se ja ovo ljeto na poprilično mjesta, ali to nije tema sada ...
Ne osjećam se staro jer nisam, ali se osjećam čudno. Nekako mi je do 20. godine sve bilo haj lo, a sada mi se zbog njene zaokruženosti para da moram biti ozbiljnija, da odrastam (odrasla?!). Ne želim to.
Zbog tog moga haj lo stava, ljudi me često pogrešno shvate ili me uopće ne shvate što ponekad zna biti jako zabavno . Ponekad se tako namjerno zabavljam. Je li vrijeme da se uozbiljim, skinem starke, počešljam kosu, naučim sjedati u minici i još mnogo toga?!
Kad je vrijeme za to ako vrijeme za to uopće postoji? Sad ćete reći nema ga, uvijek trebaš biti onakv/a kakv/a si, takav/a si od rođenja bla tra, to je istina. Ja ću uvijek biti glasna, glasno se smijati i nikad me neće biti sram pitati putem ljude imaju li čačkalicu i sklizati se po Stradunu, ali nekad se može i mora kontrolirati. Primjerice, za već poznati primjer moga "Jebi ga" na razgovoru za posao ili što je novije na poslu u knjižari- šefici sam rekla da me podsjeća na dobru baku od malog Tina (onaj crtić, znate?: Zdravo, draga bako, kako si mi tiiii, hoće li ti danas kakva mala pomoć trebatiii)
... se može kontrolirati. Ljudi ostanu paf. Svakome od nas se svašta vrti po glavi, nekome i nebuloznije situacije i ideje i komplimenti nego meni, ali gdje bismo bili kad bismo se svaki put izlanuli?! O meni nema normalnih razmišljanja : ljudi se ili naljute ili me smatraju malo loo luu la (ovo češće)...
Probat cu malo

Zaspala sam sinoć u 18 sati i jutros do 5:30. Ne sjecam se kad sam zadnji put tako. Odmorna sam, poletna i spremna za večerašnje slavlje! 20 mi je godina i jesam se ljubila!

petak, 07.09.2007.

Zašto je pile prešlo cestu?

Odgovori:

Učiteljica: Da bi prešlo na drugu stranu.
Platon: Zbog općeg dobra.
Aristotel: U prirodi je pilića da prelaze cestu.
Karl Marx: To je bila povijesna neminovnost.
Saddam Husein: Na taj ničim izazvan akt agresije morat ćemo odgovoriti svim raspoloživim sredstvima.
Ronald Regan: Zaboravio sam.
Kapetan Jean - Luc Picard (USS ENTERPRISE): Da hrabro ode tamo gdje nijedno pile nikad nije.
Martin Luther King: Vidim svijet gdje će svi pilići moći slobodno prelaziti cestu, bez potrebe da bilo kome objasne svoje motive.
Richard Nixon: Pile nije prešlo cestu. Ponavljam: pile NIJE prešlo cestu.
Agent Fox Mulder: Zaboga, vidjeli ste svojim očima da je pile prešlo cestu. Koliko još pilića morate vidjeti da prelaze cestu da biste u to povjerovali?!
Machiavelli: Poanta je u tome da je pile prešlo cestu. Koga je briga zašto? Sama činjenica da je prešlo opravdava motiv, ma kakav on bio.
Bill Gates: Microsoft samo što nije izbacio na tržište novi softver Pile 2000 koji ne samo da prelazi cestu nego i nosi jaja!
Oliver Stone: Pitanje ne treba glasiti "zašto je pile prešlo cestu?", a mi ga nismo primijetili, jer nam je to pile podmetnuto da s njim gubimo vrijeme.
Charles Darwin: Poslije dugog vremenskog razdoblja prirodna selekcija je i genetski prilagođena za prelaženje ceste.
Albert Einstein: Da li je pile prešlo cestu ili se cesta pomakla pod piletovim nogama, zavisi od sustava iz kojeg promatramo taj događaj.
Budha: Postavljanjem tog pitanja porekli ste vlastitu pileću prirodu.
Ernest Hemingway: Da bi umrlo. Na kiši.
Sigmund Freud: Činjenica da se uopće pitate zašto je pile prešlo cestu otkriva vašu unutarnju nesigurnost.
Dr. Franjo Tuđman: Pile je kao i većina ovdašnjih guski u magli prešlo cestu jer je izgubilo vezu sa realnošću.
Stipe Mesić: Pa normalno da je pile moralo preci cestu, jer je aktiviralo resurse.
Slobodan Milošević: Ma kakvo pile bre? Nema tog pileta koje će da prelazi cestu a da se MENE ne pita.
Ćiro Blažević: Evidentno je da se, po mojim uputama, pile briljantno transformiralo iz faze obrane u fazu napada ne čekajući povratnu dubinsku loptu.

petak, 31.08.2007.

Cica Maca

Cica Maca plakala
ispred vrata skakala
Cica Maca moli brata
da otvori vrata.

petak, 03.08.2007.

Dr. Babić kaže:

»Sve više srećemo ljude s blokiranim ili umrtvljenim osjećanjima, nesposobne osjetiti radost. Takvim osobama potrebna su ekstremna uzbuđenja koja bi osjećajni život mogla pokrenuti iz mrtvila. Zato se traže stadioni gdje gomila urla, glazba čije izvođenje premašuje gornji prag slušnoga podražaja i filmovi izuzetno agresivnog, pa čak i suludog sadržaja u kojima dominira nasilje, oružje, mnogo krvi, jaki svjetlosni efekti, ljubavne scene u najbrutalnijoj formi, i na kraju sve je to nedovoljno. Što dalje? Dalje to vodi u još veću brutalnost, agresiju, kriminal...«

četvrtak, 31.05.2007.

Nema me

Medo, Gospe ti, Ulfuz i tebi, nema me više! Mislim, ima me, ali me nema (na blogu svome). Čitam vaše, komentiram i in taču smo, ali da svoj pišem?!. Ajmeeeeee. Zar nije navedeno dovoljno?

Al ajde, u kratkim crtama, zapravo ono najzanimljivije pa u kolikim god crtama.

The latest news:
počela sam raditi! Još dok je trajala faza čekanja jesam li dobila posao, muke sam mučila vraćajući se stalno na razgovor s vlasnikom; Usred intervjua mi je izletjelo: "Jebi ga", zatim da znam da me nitko neće jer svi traže djevojke s iskustvom i slične nebuloze koje sam onda morala opravdavati s još dodatnih 7 rečenica.
No, sad sam zaposlena- u pizzeriji kao konobarica. Moja smotana strana izbiva na vidjelo. Zapravo, više zamantrana. A čak i u ovom poslu, u kojem se ne zahtijeva neka oveća komunikacija doli preuslužne ljubaznosti tj. uvlačim-ti-se-u-šupak—daj-napojnicu, moja jezičina nesputano dolazi do izražaja: izabrani primjeri: dvojica muškaraca osrednje dobi iz ranog jutra naručuju duple konjak-kole.
Ja, iznenađeno: „Dvije duple konjak-kole? Pa jutro je.“ Dump!
Jedan: „O, što hoš reć? Da smo pijanice?“
(mislim: da), govorim: Ma ne, ispričavam se. Nemojte se ljutiti, prvi mi je dan. Nisam navikla ne komentirati. Opet: dump! Oni se smiju. Dobro. Naručuju oni još jednu turu, a ja razrogačenih očiju velim: Opet?“ (napominjem da je bilo 6 tura, a iduće puteve sam išla pogleda pognutog u neosebujne mi dojke).
Zeznuto je što se crvenim. To me tako nervira. A Gružani su baš nezgodni – stalno zajebavaju. Ne dam se. Ne daj se, Ines, ne daj se godinama, moja Ines.
Odgovaram, a šef se onako smješka iako sam sigurna da bi radije da sam mutava.
Ipak: Osjećam se ponosno jer ću zaraditi svoje pare.

Što još? Aha. Počela sam se kupati (u moru). Odemo s autima. Prošli petak smo bili u Župi…zezancija, glupiranje – to je baš ono mozak na pašu – kad si s 5-6 muških ne možeš nego se samo šprdati.
Vječno s muškima. Počelo mi je biti glupo što ne mogu sinjati nikoga drugog, ali moje bebice su mi jako mile i ne mogu se odvojiti od njih.
No, večeras idem s dobrim ženama s faksa vani. Bebice nisu baš od izlazaka. Više su od lan partija i kina i kupanja.
Svako za nešto – Đina za sve

Bila sam na Korčuli prije dva tjedna na jednoj maturalnoj zabavi – obukla štikle od svoje maturalne i dogodila se repriza od prošle godine - psovala sam ko kočijaš i sutradan dubinski mazala stopala deep reliefom.
Divim se djevojkama koje spretno i nasmiješeno hoduckaju u štikletinama. Vjerujem da je sve stvar prakse i upornosti ?!
Nije da ne bih voljela izgledati elegantnije, ženstvenije i sve to, ali kad mi je neudobno… Možda će mi poudobniti? A? Čisto sumnjam.
Svakako, Vela Luka je stvarno lijepa. Općenito je otok divan, dragi mi ljudi, udat ću se tamo. Šala. Ali su opičeni i zabavljaju se, nisu mrtva puhala.

Imam i ja jednu nezgodu sa zahodom . . .
Jutro. Ide Đina piškiti. Želi , normalno, sjesti na dasku. Sjeda na dasku kad što – kčkčklim p, puf. Glupa plastična daska se odlijepila od wc-a i Đina skupa s njom završila na podu. Bio mi je to popriličan šok jer nisam izjutra, zapravo ne bi ni inače, očekivala slijetanje s wc-a na pod. Morala sam malo očistiti i pod. Od čega? Zamislite.
Baš sam gadna. Nije gadno. No, no, u slučaju da jedete i čitate, a gadljivi ste, nadam se da niste zgađeni iako nije gadno.
Nije smrad.

Umorna sam. Idem malo odspavati. Ovo je samo tako malo da nešto napišem da bude kvazi post i da vi – moji čitatelji (posebno vas, Medo i Ulfuz) možete opet vapiti za novom riječju.

nedjelja, 13.05.2007.

Ne da mi se

Mew, prokužila si me... no, zar je to bilo teško skontati- ne pišem- ne da mi se- prošao me hir... na vašu žalost

Ima svašta nešto, ali mi se ne da. Već prije priopćim Gospodinu Dnevniku novosti i onda mi se ne da ponavljati... eeee, pa nisam dala ime dnevniku- zovem ga Gospodin Dnevnik ili samo Dnevnik (budući da smo ono, prisni, jel). A svemu dajem ime - svakoj torbi, svakoj kemijski, svakom međedu kojeg dobijem, svakoj spravi, svemu što mi dođe pod ruke... doslovno svakom kurcu ... Kako ćemo ga nazvati? Da vidim prijedloge?

Uglavnom, dosta švrljam po netu pa pazite ovo :

Lebowski: WTC
Postoji izreka 'Ne šalji ženu da napravi muški posao'. Valja spomenuti i onu staru kinesku mudrost: 'Poslati ženu da ti posudi film jednako je glupo kao i poslati muškarca da kupi haljinu'.
Ali kad bi ljudi živjeli prema mudrostima i poslovicama, ne bi bilo ni razvoda ni ratova.
Prije par dana uhvatila me neka boleština, te cijeli dan provedoh prikovan uz trosjed. A kako je svakoj bolesti tijela uzrok bolest duše, odlučio sam se izliječiti jednim pravim akcijskim filmom. Rekao sam svojoj djevojci: 'Odi u videoteku i posudi mi akcijski film.' I dodao sam: 'Ako nisi sigurna je li film akcijski, esemesaj mi naslov pa ću ti ja reći.'

Kad je izlazila iz stana viknuo sam: "Gledaj da je na omotu bude neki kung fu Kinez! Ili zapaljeni auto! Zapaljeni auto u pozadini i kung fu Kinez s trakom oko glave! I to ljut! Ili ako nema Kineza, daj neobrijane Meksikance koji umjesto naramenica nose redenike i imaju čačkalicu u zubima!"
Akcijski film, ako pitate muškarca, znači najmanje četiri različite gole sise, najmanje desetak mrtvih ljudi, pedesetak tona razbijenih automobila i skakanje u rijeku s osamdeset metara visokog mosta iz jurećeg vlaka ili kamiona. Ali kad pošaljete ženu po akcijski film, definicija žanra stubokom se mijenja. Njoj je sat i pol dugo prikazivanje umiranja dvojice policajaca prignječenih s par stotinjaka tona šute akcija.
Nema ganjanja u liftovima, nema bacanja jaja s vrha nebodera, nema preskakanja s tornja na toranj na motoru, nema skakaknja padobranom… Samo dva prignječena tipa koji pričaju kako vole svoju zemlju i svoje žene i svoju djecu. Ono što bi dobar akcijski redatelj stisnuo u jedan kadar, a Veljko Bulajić u dvadeset pet minuta (partizan pogođen bombom leži u naručju Milene Dravić i govori kako je nebo zvjezdano, a Jugoslavija vrijedna umiranja) ovdje je razvučeno na cijeli film, jer se toranj sruši već negdje u dvanaestoj minuti filma.
Od tog trenutka, pa više-manje sve do kraja filma, imamo mrak na ekranu i čujemo nešto tipa:
- Will, ako ti preživiš, a ja ne, reci mojoj ženi da je volim.
- John, ako ja preživim, a ti ne, reći ću tvojoj ženi da je voliš. Ali ako ti preživiš, a ja ne, reci mojoj ženi da je volim. I reci mojoj djeci da ih volim.
- E da, Will, ako ti preživiš a ja ne, reci i mojoj djeci da ih također volim. I za svaki slučaj, ako te netko bude pitao jesam li ga volio, a da ga ja ovom prilikom nisam spomenuo, ti mu svejedno reci da ga volim.
- John, jel možeš ti za slučaj da obojica umremo reći u toki voki da volimo svoje žene i djecu?
- Mogu, Will. Spomenut ću za svaki slučaj i da volimo svoj posao, susjede i Ameriku. Will, a ako ja preživim, a ti ne, jel smijem reći tvojoj djeci da i njih volim?
- Smiješ, John. Znaš, John, da sam mogao birati s kim ću umirati ispod stotinjak tona šute, odabrao bih tebe.
- Hvala ti, Will, to puno znači mojoj prignječenoj jetri i nozi slomljenoj na trinaest mjesta.
- Oh, John, kad mi tako tepaš, poželim da svaki dan unutrašnje krvarim.
- Oh, Will, ti mali tuljane, da nisam ovako prignječen sad bih dopuzao do tebe i zavalio ti jezičinu do ždrijela.
- Oh, John, nastavi, nemoj prestajati, osjećam kako svojom erekcijom dižem ovaj pet tona težak komad čelika.
- Will, ako moja žena umre, reći ću da te volim…

petak, 04.05.2007.

Pjesme

Odmah na stvar (nisu sad baš redom poredane po omiljenosti-ovisi o trenutku- jel mi mood ono ljig,ljig romanik ili pak podsjeća na nešto prije pa želim to slušati jer podsjeća i lijepo je kad podsjeća etc. ) :

Call on me- Big Brother and Holding Company
Muškarac i žena imaju jedno drugo da pronađu svoj put na ovom svijetu- ona pjeva- da ga treba kao što riba treba more. Zar je potrebno dodatno tumačenje...? Što god da ga/ju muči ona/on će biti tu...u svakom trenutku i dobru i zlu.
To je ono o čemu Ti, Kiki, u zadnje vrijeme, stalno govoriš.
Lijepo i jednostavno sročeno u ovoj pjesmi. Svi bismo voljeli imati tako nekog- da nas voli i da mu mi možemo uzvratiti istom mjerom: to je savršenstvo (ali je li ostvarivo?). Najčešće se događa da bude jednostrano- a tada nema smisla.

L is for the way you look at me- Nat King Cole
Ova me pjesma tako razdraga- jer je slatko pjevana- nema neke duboke, srcedrapateljeske riječi; evo da se ne mučite:
L is for the way you look at me
O is for the only one I see
V is very, very extraordinary
E is even more than anyone that you adore can
Love is all that I can give to you
Love is more than just a game for two
Two in love can make it
Take my heart and please don't break it
Love was made for me and you

L is for the way you look at me
O is for the only one I see
V is very, very extraordinary
E is even more than anyone that you adore can
Love is all that I can give to you
Love is more than just a game for two
Two in love can make it
Take my heart and please don't break it
Love was made for me and you
Love was made for me and you
Love was made for me and you
i zato mi je super. Volim stare stvari-stare pjesme, stare filmove, staru maminu odjeću (no ne živim u prošlosti,don't worry), a pogotovo način na koju su prije opjevavali ljubav. Danas najčešće ljubavne pjesme nastaju kao posljedica nekih razočaranja, nešto što mi onda poistovjećujemo sa svojim životima i "patimo". A tada su pjesme o ljubavi bile O LJUBAVI (kao osjećaju), a ne pogledaj-me-kako-sam-nesretan-idem-se-ubiti.

Novemeber Rain- Guns 'n' Roses
...'Cause nothin' lasts forever
And we both know hearts can change...
...
Do you need some time...on your own
Do you need some time...all alone
Everybody needs some time...on their own
Don't you know you need some time...all alone
I know it's hard to keep an open heart
When even friends seem out to harm you
But if you could heal a broken heart
Wouldn't time be out to charm you

Mislim da nema smisla tumačiti pjesmu do srži jer će mi izgubiti draž- pjesme koje navodim su mi drage jer jednostavno ostavljaju takav osjećaj u meni- prožme me neka blagost, toplina, potreba za zagrljajem i ostanimo u tom trenutku zauvijek.
Doduše, ova ima malo kako sam se prije izrazila, dublje značenje, jer me podsjeća na nekoga i neke situacije, ali to više nije važno.
Sad kad ju slušam, srce više ne boli, samo se sjeća.

Vilo moja- Klapa Crikvenica
Divni glasovi, divne riječi, nevino, iskreno, nježno, nesretno, lijepo... Volim klape. Tu muški bar znaju pjevati.
Dajte si ju skinite i poslušajte jer mi neće uploadati (mhmh!)

All the same- Sick Puppies
Riječi bijahu tu u lijevom kutu...

Svatko od nas želi biti voljen onakav kakav je... ne mijenjati se... najčešće se događa da se "iste vrste po izgledu" spajaju (metalci+metalke, šminkerice+šminkeri...) i to je ok ukoliko su se baš našli kao takvi-u takvom stanju. Ali ono što je češća situacija jest da se jedno zbog grugog mijenja. NE. Nipošto. Odakle si ("Srbe na vrbe"), kakav ti je stil odijevanja (sve je ok dok si čist/a), frizura, boja očiju ili imaš li dobre sise, vozi li on auto... ? Sve su to stvari prema kojima se mjeri osobu. Nije netko kriv ako mu korjeni vuku u Srbiju koju generalno ne volimo, ili ako nema novaca i veza da bude glavna faca u gradu ili ako nije oličenje ljepote...No, koji gledaju te stvari nisu ni zaslužili pogled onih koji vape za njim.
Prihvaćajući sebe i druge onakvima kakvi jesmo, sve smo više u stanju odustajati od takozvanih odnosa međuovisnosti kako bi se okrenuli izgradnji odnosa cjelovitosti.

nedjelja, 29.04.2007.

Vicevi

Došo Mujo u New York i iznajmi stan. Kad je došao u stan vidi da je stan pun miševa i hoće da prijavi gazdi al' ne zna engleski. Zovne Mujo gazdu pa će skontat nesto:
- "What's problem?"
- "Mmmmm ..... Tom .. and ... Jerry ... u know ?"
- "Yes, I know !?"
- "Mmm....e pa Jerry..."


Otac: "Želim da oženiš djevojku po mom izboru".
Sin: "Ne, sam ću odabrati ženu svog života!"
Otac: "Ali ta djevojka je kćer Bill Gatesa."
Sin: "Opa, u tom slučaju.... OK"

Nakon toga, otac odlazi do Bill Gatesa.
Otac: "Imam idealnog muža za vašu kćer."
Bill Gates: "Ali moja kćer je previše mlada za udaju!"
Otac: "Ali taj mladi muškarac je podpredsjednik Svjetske banke!"

Bill Gates: "Opa, u tom slučaju... OK."

Na kraju, otac odlazi u posjet predsjedniku Svjetske banke.
Otac: "Imam jednog mladog muškarca kojega bi preporučio za
podpredsjednika."
Predsjednik: "Ali već imam više podpredsjednika nego što ću ih ikada trebati!"
Otac: "Ali taj mladi muškarac je oženjen za kćer Bill Gatesa."
Predsjednik: "Opa, u tom slučaju.... OK."


Šta dobiješ križanjem Palestinca i Crnogorca?
Puža samoubojicu!


Zašto Stevie Wonder i Ray Charles ne znaju čitati ?
- zato što su crnčuge.

Sin:"Mama,zasto sam ja crn, a ti bijela?"
Mama:"Sine, kakav je bio tulum, dobro da ne lajes!"


Srbin na 200 C:
Žarko
Srbin na 500 C:
Ognjen
Srbin na 1000 C:
Uglješa


'Mujo se žali Hasi: 'A jest zajebano ovo pomicanje satova!'
'Pa zašto, Mujo?' 'Umjesto u krevetu, jutros mi se digao u tramvaju!'


'Fato, donesi mi one golf čarape.'
'Koje, Mujo?'
'Bona, one s devet rupa!'


U useljeničkom uredu:
Ime?
Abu Dalah Sarafi.
Sex?
Četiri puta tjedno.
Ne, ne, ne...muško ili žensko?
Muško, žensko...ponekad i deva.


što je to žena?
ukras oko p i * * *

Šta je to malo, žuto i sjedi na ženinoj glavi?
-Mali žuti mozgojed. I šta tamo radi?
-Umire od gladi

najpoznatiji izum ženskog mozga
-sarma

bog napravi čovjeka
bjaše to muškarac kojemu je sagradio vrtove, dao životinje da mu služe...
muškarcu jednog dana sve to došlo nakurac i jaja ga počmu svrbit pa reče bogu: bože,daj mi sklepaj neku družicu koja če mi vječno k**** održavat vlažnim.
bog: dobro, ali ću za to trebati tvoje lijevo oko, nogu ruku,bubreg,pola mozga....
muškarac:u k****, a što mogu dobiti za jedno rebro?

Zašto žene imaju jednu moždanu vijugu više od kokoši ?
Da ne seru po dvorištu...

sretnu se milošević i clinton na floridi
veli klitnon:ooo,gospodine miloševiću,kako je svijet malen
a milošević veli:nije bre svet malen,nego je srbija velka!


kaj je to oralni seks?
kad bi zagorac rado oral a traktor ga jebe...

Kako rade umjetnu oplodnju u Bosni???
1. Mujo se izdrka na stol.
2. Fata ne opere pičku mjesec dana.
3. Sve ostalo napravi muha!!!


Nosi difovac loptu ispod ruke i slucajno mu ispadne i dodje njemu drugi difovac " Kolega ispala vam je skripta !! "

Policajac rješava križaljku...
Osnovna škola, (dva slova) = NE


Uživajte (ovo sam baš fino probrala i meni su zaista smiješni), budući da ne znam kad će biti sljedeći post, dojadilo mi
Idem na kupanje i roštilj u 10 na Pelješac

utorak, 10.04.2007.

Et cetera

BU! (prepad)

Dugo me ne bijaše... Jesam vam falila? Bilo je svašta nešto i umjesto da sam (na)pisala postove dok su događaji bili svježi ja se smucala okolo s Barbarom. I neka sam! Ona je moja najdraža ženska persona.
Anyway, sad je efekt splasnuo pa mogu samo nabrzaka ono što je bilo prije prije, malo više o onome prije, a o onome najprije neću ni pisati
Bila na operaciji madeža i čak na skidanju ponata (danas). Znači, poprilično sam se zapustila po pitanju pisanja (i pod pazuhom :). Prošli utorak je bila operacija- i opet vidjeh te lude oči. I rekla sam mu. Zajebant je. Kažem ja njemu da mu je žena super (jer smo se raspričali dok mi je ruka trnula, a ja se gnjezdila na operacijskom stolu, pa je sestra malo umukla-inače jako glasna sestra-stoga sam ja, da ju uvjerim u svoju čednost, iako uvjeravanje nije tražila, suptilno spomenula gospođu Ludog Oka Ženu) , a on će: "Da, super ljubomorna" i smije se. Nije baš bio smiješan, ali ima lijepe oči pa sam se smijala. Ali je zauprave bio smiješan kad je sestra pričala vic ; da ja sad ne pričam vic jer nema veze s mozgom, the point je da u vicu ima "pička". I ona njega pita zna li on što je pička. Zna on, zna. Čitao je, izjava je Ludog Oka. Ha ha ha ha. Tad sam imala pasti sa stola. Mislim da ljudima u čekaonici nije bilo jasno što mi rade na stolu.
Nije bilo ništa strašno, malo je kopao s pincetom i nečim još, ali ja nisam ništa osjetila. Onda mi je nabio gazu i zalijepio ruku ko'da mota ili vakumira kulen. Mi smo njima kulen. No, nije mi ni to smetalo dok anestezija nije počela popuštati- onda je počelo boljeti. A tek kad je trebalo mijenjati gazu doma; auuuuuuuu- Ludom Oku mora da je pomrlo pola rodbine u tih 5 sekundi.

Tuširanja...to su bile procedure. Kesa na rame, Đina u kadu, a mama riba. DA, mama me nakon 4. osnovne opet vidjela tuto kompleto golu. Nije bila ni iznenađena niti joj je bilo čudno k'o meni, ali je zato primijetila da imam puficu na leđima koju NE SMIJEM cijediti. Mama, kad je NE SMIJEM cijediti, NE SMIJEŠ mi je ni spominjati. Iskilavila sam se s ionako kilavim operiranim pazuhom dok sam je se dočepala, ali sam je sredila. Pufica je nebitna. Uglavnom, idućih dana sam se sama kupala- mogla sam i prvi put- ali eto- u svemu kad mi je prvi put volim da je netko sa mnom- jer je ipak prvi put :)... Ali mi jadno desno rame nije vidjelo vode do danas. Malo s vlažnim maramicama, ali nije to od neke pomoći pogotovo ako zamislite pazuh nakon divljanja i plesanja u petak, subotu, nedjelju (i onda promislite i zaključite-gadna je situacija njezinog pazuha) od jutra do sutra (doslovno!)- nema gdje nisam bila s Barbie- vozikale smo se po cijele dane s njenim novim automatik karom: išle u shopping hrane, na most, vidikovac, hodale po zidiću na magistrali i mahale autima kad su nam trubili, naveče vani- sve tri večeri- u petak u klub; dance all night, u Ludwiga i Pola u subotu- isto ples, upoznavanje s novim ljudima, zezancija i tra bla...nije fora ako se ne opiše nešto u detalje, a detalji nisu dozvoljeni jer bi me queen Barbara (ona inzistira da ju se tako zove) udavila...Svakako, vlažne maramice NISU dovoljne za moju pazušnu šupljinu. Malo je nespretno reći da sam se usmrdila (cura sam, neee:)?}, zato bih radije upotrijebila riječ "čula"
Ma nije jako. Stvarno. Jel me čujete :)? Nije jako. Koristila sam kremice i mazuckala lopatice, nadlaktice... 10 puta više nego inače. Najodvratnije je kad netko čadi. Ali nisam čadila
Pitala sam babu, tetku, Queen, sve za koje sam sigurna (nikad ne možeš biti 100% siguran...?) da me neće prelagati.
Najgore mi je zapravo bilo što nisam smjela obrijati desni pazuh. A onda nisam ni lijevi radi ravnoteže tako da sam bila dlakavitis multitis. Opet, do danas .
I treba dizati ponte. I da Ludo Oko vidi prašumu. Tragedija. To me mučilo u čekaonici ko kad žuljaju tange. I što? Nema njega. Neki drugi mi čup čup ponte i samoinicjativno rekao da se smijem depilirati

Danas kad sam vodila kuju u šetnju (došle smo maloprije) neki mali, garant 4-5 godina mlađi, me kod Tommyja zgrabio za guzicu. Ajme, kako sam poskočila. Šteta što mu nisam prdnula